KO JE NINA MAŠINA?
Aleksandra Nina Knežević je rođena u Sarajevu 1973. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Crnoj Gori, na Odsjeku za grafički dizajn. Njeni radovi odlikuju se čistom i savremenom idejom, jasno komuniciraju internacionalnim vizuelnim jezikom, u kojima dominiraju razigrana tipografija i svedena ilustracija.
Dobitnica je brojnih međunarodnih priznanja i nagrada, a radovi su joj objavljivani u časopisima specijalizovanim za umjetnost i dizajn (Communication Arts, Luerzers Archive, Print, Typo, Fontmagazine). Od 2006. do 2010. godine bila je predsjednica Udruženja likovnih umetnika primijenjenih umetnosti i dizajnera u BiH (ULUPUBiH). Autorka je 2010. godine uvrštena među 200 najboljih svjetskih ilustratora (Luerzer’s Archive: 200 Best Illustrators Worldwide 09-10). Za svoj projekat Sarajevo Dingbats 2014. godine dobila je godišnju nagradu Collegium Aristicum (Grand Prix), a 2016. godine je osvojila prvu nagradu na konkursu Pišem ti Bosančicom. Trenutno radi kao freelance dizajner, te kao dizajner i ilustrator knjiga izdavačke kuće Buybook u Sarajevu.
Moj rad uvijek ima jednu dozu grafičke razigranosti, koristim crtež, ilustraciju, zanimljivu tipografiju, a moja parola je i ‘Zadržite dijete u sebi!’, tako da se u radovima može osjetiti i neka dječija, pa čak i naivna likovnost, a upakovana s dugogodišnjim iskustvom dobiju se radovi koje možete vidjeti u mom radu. Potenciram i na dobroj tipografiji, jer sam obožavalac tipografije, slova, fontova, a i sama pravim neke.
FONTOVI
Nina pripada generaciji dizajnera koji su imali priliku dizajnirati grafički materijal i prije digitalnog doba. Znajući koliko je težak i dugotrajan proces bio iscrtavanje slova tzv. rajsfederom ili već spremljenim Letraset slovima, ona je raširenih ruku dočekala digitalne fontove i počela da koristi sve što se našlo u ponudi. Kada joj je i to dosadilo, počela je da projektuje svoje fontove.
Loše kombinovani fontovi su kao neukusno obučen čovjek!
Nina Mašina je font koji je, po njenim riječima, bilo najlakše napraviti jer je to font u kojem su korištena već napravljena slova sa mašine za kucanje. Koristila je mašinu za kucanje, iskucala sva slova, a zatim to skenirala i prenijela u digitalnu formu.
Sarajevo Dingbats je vrsta fonta koja sadrži samo slike (to je takozvani dingbats font). U tom slučaju je bilo puno teže raditi jer je prvo fotografisala motive Sarajeva koje je kasnije prevodila u simbole. Slijedilo je iscrtavanje svih simbola, pa tek onda prenošenje u digitalnu formu. Sa Bosančicom je bilo slično, ali kako je već imala odgovarajuće iskustvo iza sebe, išlo je puno brže.
SARAJEVO DINGBATS
Sarajevo Dingbats je font koga čine simboli Sarajeva i prvobitno su predstavljeni 2007. godine na festivalu Sarajevska zima. Dingbats u svijetu fontova predstavlja fontove koji umjesto slova u tipografskom sistemu imaju neke druge znakove, najčešće slike. Najpoznatiji je Zapf Dingbats.
Ninina osnovna ideja vodilja u procesu stvaranja fonta Sarajevo Dingbats je bila stilizovna slika, lišena svih dodatnih informacija koja je kao takva čitljivija i prepoznatljivija. Stilizovana slika je mali piktogram, znak koji je prepoznatljiv i kada se smanji na jedan centimetar. Ona je pojednostavljivanjem fotografija Sarajeva i njihovim svođenjem na znak, došla upravo do toga.
Ideja je od početnog specifičnog fonta vremenom poprimila formu suvenira koji na svjež i kreativan način slave identitet ovog grada. Dingbatsi su dobili nove oblike kao ilustracije koje se mogu primijeniti i u drugim medijima i formama, a grad je dobio neku savremeniju prezentaciju i suvenire koji nisu uvezeni sa istoka, a predstavljeni kao domaći.
PIŠEM TI BOSANČICOM
Nina je neko koga je oduvijek zanimalo kulturno nasleđe. Geometrijske i figurativne forme sa stećaka i ćilima su nešto što joj je bilo privlačno, te je počela da ih prevodi u grafički jezik čineći ih tako dostupnim i razumljivijim današnjim generacijama. Na taj način, preduzima korake ka očuvanju tradicije jer je grafički jezik danas dostupan i čitljiv širokim masama.
U Bosni i Hercegovini postoji veliki broj nadgrobnih spomenika koji su poznati pod imenom stećci. Uz stećke, nijemi, zanemareni svjedoci naše pismenosti su stari manuskripti (dokumenti) koje se nalaze u arhivama ovog regiona. Na ovim spomenicima slova prestaju biti samo informacija i postaju elementi istinskog umjetničkog djela. Ta su pisma pisana srednjovjekovnim regionalnim pismom Bosančica ili brzopisna ćirilica, kako je drugačije zovu.
Vodeći se time da su slova stilizovane i pojednostavljene slike, Nina ih koristi kao vodiče kroz rodni grad i kroz istoriju zemlje u kojoj je odrasla. Ninina Bosančica za djecu ocijenjena je najboljom među 115 kreativnih rješenja pristiglih na konkurs. Nina je u idejnim rješenjima uzimala one koji su najsličniji simbolima iz pisama koje su nam danas poznata i koja koristimo. U Bosančici nije bilo malih slova, a velika su se s vremenom mijenjala. U rješenjima za mala slova Bosančice koristila se slikovnim motivima sa stećaka. Vizuelni jezik koji je koristila je veseo, lepršav i razigran, pa je blizak dječijem jeziku, ali i jednostavan i čitljiv svima.
Kako je obožavalac tipografije, pisma i simbola, ovaj konkurs omogućio joj je da, osim Bosančice za djecu, dizajnira i funkcionalan font koji se na računaru može instalirati i koristiti kao i svaki drugi font. Nina je osmislila slovaricu s Bosančicom koja na maštovit način, igrom kroz knjigu, uvodi djecu u ovo pismo. Ilustracije u slovarici su koloristički bogate i razigrane, stilizovane u maniru kubizma. Slova koja ilustruje postaju objekti čiji nazivi počinju na to isto slovo. Nina i ovdje koristi tipografiju kao osnovu ilustracuje.
BOJANKE
Motive sa ćilima, ali i cijele forme ćilima je koristila u projektu za Zemaljski muzej, gdje je radila bojanke, za djecu i odrasle, u kojima se mogu ručno bojiti linijski crteži, forme sa bosanskohercegovačkih ćilima. Za drugu bojanku je takođe izabran motiv koji podržava ovaj projekat o kulturnom naslijeđu, a to su stećci i motivi sa stećaka. U ovim bojankama je prepoznatljiv jezik Nine Knežević, iako u određenoj mjeri drugačiji od prethodnih projekata. Na koricama koristi prepoznatljivu paletu vedrih boja, ali je crtež složeniji. Iako su jasni i svedeni oblici u osnovi crteža, uzorke koje koristi unutar njih daleko su složenije nego na njenim drugim radovima. Za ovaj rad Nina je dobila nagradu Collegium Artisticum 2017. godine u kategoriji ilustracije.
KORICE KNJIGA
Ono što karakteriše Nininu poetiku jesu vedre boje, svedeni oblici i uspješno kombinovanje fontova. Polazeći od pretpostavke da se knjiga na prvi pogled uvijek sudi po koricama, u svom izrazu, autorka koristi prvenstveno ilustraciju ili tipografiju koje joj pružaju veliku mogućnost povezivanja sadržaja same knjige i vizuelne poruke koja bi trebalo da privuče potencijalnog čitaoca, nudeći joj pri tome prepoznatljivost koja ne dozvoljava da se njena dizajnerska rješenja „utope“ u masi drugih naslovnica
Tipografija u isto vrijeme nosi i ilustraciju i jasnu poruku iz knjige.
Za korice knjiga Ive Andrića odabrala je savremenu ilustraciju sa jednostavnijom tipografijom. Poseban je i način na koji je radila ilustraciju: čitajući knjigu, odmah je iscrtavala sve likove onako kako su opisani, kako ih je ona zamišljala. Dobila je na kraju veliki broj iscrtanih papira, sa kojih je kasnije odabrala likove, a zatim ih kombinovala i pravila kompozicije za knjigu.
Iako stilski različite, naredne tri korice (Moje zrele godine, Laki pogon i Smiješne ljubavi) imaju tipografiju kao osnovi svog grafičkog riješenja. Moje zrele godine rađene u retro fazonu i sa odgovarajućim izborom kolorita, odišu atmosferom triler romana.
Tipografska kreacija Laki pogon zaista izgleda kao nekakav lagani pogon. Zaobljena slova, djelimično „prozračna“, u kombinaciji sa ilustrovanim dijelovima mašine, koji kao balončići sapunici lete uvis, na divan način oslikavaju naslov knjige.
Korice za Kunderinu knjigu sa sitnim ilustracijama, kombinacijom ručno pisanih fontova i teksturom jutanog platna, zaista izgledaju šarmantno. Vješta upotreba različitih fontova i njihove boje, čini misiju, da se isprepliću riječi, uspječno izvedenom, jer se naslov knjige i ime autora čitaju dovoljno jasno i bez potečkoće.
Esej o dizajnerima knjiga je zadatak na master akademskim studijama u okviru predmeta Grafika knjige 1. Eseju prethodi javna prezentacija rada izabranog autora, uvid u poetiku koja dominira u radu, a akcenat je na ličnim razmišljanjima o radu autora i eventualnim tačkama inspiracije koju taj rad ima na rad studenta. Ovim zadatkom podstiče se stvaranje arhive autora, dizajnera, umetnika koji su zaslužni da svet knjige živi u najboljem ruhu.