VVV je moja prva umjetnička knjiga, nastala kao odgovor na zadatak na master studijama iz predmeta Grafika knjige II kod profesorice Mirjane Živković.
Prva ideja koja mi se javila je bila ogledalo. Ništa više, samo ogledalo. Nisam imala jasnu viziju šta i kako tačno želim da napravim, ali je ogledalo moralo biti dio priče. Kao i paper cut. Dakle, krenula sam od forme, što i nije najbolji metod.
Prvo je bilo potrebno istražiti šta ogledalo simboliše i tako sam naišla na esej The Mirror in Art: Vanitas, Veritas and Vision (H. Goscilo). Taština, istina i vizija kao osnovna značenja ogledala u umjetnosti kroz istoriju i kao glavna okosnica ove umjetničke knjige – sve tri riječi u latinskom jeziku počinju na slovo V. Oblik slova V poprima i otvorena knjiga ako se posmatra bočno. Sa ovim saznanjima dolazi do zastoja u kreativnom procesu nastanka moje knjige i počinjem da tapkam u mjestu. Ponovo nastala fiksacija formom mi ironično ne dopušta da razmisljam “van kutije”. Zamišljam tri knjige koje treba da stoje otvorene i tako fizički formiraju VVV. Međutim, tu su problem ogledala, odnosno kako ih uklopiti u ovu konstrukciju, a da posmatrač vidi svoj odraz kada pogleda u knjigu? Takođe se pojavio i problem konstrukcije koja bi se sastojala iz više odvojenih dijelova. To je značilo da se knjiga svaki put instalira ispočetka što je dodatno komplikovalo prvobitnu zamisao.
Kako je bilo previše kočnica u ovakvom rješenju, odlučila sam da potražim novo. Tako sam došla do tzv. Exploding box konstrukcije. To je kutija kod koje, kada joj se podigne poklopac, bočne strane padnu na podlogu jer nisu pričvršćene jedna za drugu. Ova vrsta kutija se uglavnom koristi za poklone, a meni je poslužila kao savršena forma za konačno sprovođenje moje ideje u djelo.
Napravila sam trostranu prizmu od lepenke na koju sam ugradila okrugla ogledala i taj dio se, nakon otvaranja kutije, ne pomjera. Za svaku stranicu prizme su po donjoj ivici, pomoću ljepila i papira, fiksirane pojedinačne strane koje padaju na podlogu kada se knjiga otvori. Sve tri padajuće stranice imaju svoje pop-up konsturkcije na strani koja je okrenuta prizmi, dok spoljašnja stranica služi kao korica knjige. Cijela knjiga je napravljena od ljepenke, papira, ogledala i malo mašte.
Zamisao je bila da se tri značenja ogledala prikažu kroz simboliku različitih boja pop-up biljaka od papira. Pa tako crna i zlatna predstavljaju taštinu, bijela istinu, a plava viziju.
Pop-up mehanizam koji sam koristila je jedan od osnovnih i prilično je jednostavan, ali naravno zahtjeva dosta mjerenja i proračunavanja. Ovaj mehanizam se zove Multiple flaps lifted by one pull strip. Koristila sam knjigu Pop-up! a Manual of paper mechanisms čiji je autor Duncan Birmingham. Knjiga je zaista korisna, sa mnogo pojednostavljenih objašnjenja i ilustrovanih konstrukcija i osnova je za svakoga ko želi da se bavi pop-up knjigama.
Mehanizam koji sam ja koristila funkcioniše tako što se napravi jedna glavna traka od papira na koju se kasnije nalijepe ostali paper cut floralni elementi. Završetak te trake treba da se povuče i da podigne sve cut-out elemente. Preko te trake se stavlja papir na kome se isjeku linije kroz koji prolaze ostali floralni elementi. Bitno je da se ivica tog papira koja je okrenuta ka prizmi sa ogledalima, ne zalijepi za podlogu. U suprotnom, papir ispod njega ne može da se pomjera i mehanizam ne može da funkcioniše.
Na kraju je ostalo da se stave naziv knjige i tri riječi za svaku od personifikacija ogledala. To sam štampala u slovoslagačnici na FPU uz pomoć dva divna čovjeka koji tamo rade.
The mind of the painter must resemble a mirror.
Leonardo da Vinci, On Painting
