Šta sve može biti knjiga umetnika

Sa pojmom knjiga umetnika sam se susrela na trećoj godini fakulteta i taj zadatak mi je bio jedan od omiljenih. Kroz priču sa profesorima složili smo se da kod ovakvog zadatka mi imamo potpunu slobodu, i kada se govori o formatu, obliku i tehnici, a i što se tiče sadržaja i na koji način će on biti predstavljen. Došli smo do zaključka da takva knjiga ne mora nužno da sadrži tekst, a da i dalje može da se smatra knjigom. Bitno je samo da knjiga ima smislen tok posmatranja, tj. da sadrži naraciju. Meni se dopada ovakav koncept jer mi dozvoljava da ideju prikažem u jednom radu, ali iz više delova, pa samim tim imam više prostora da ideju obrazložim i možda detaljnije izložim.

Kako se može pristupiti knjizi umetnika
Kada sam prvi put osmišljavala ovakav rad, istraživala sam različite oblasti. Razmišljajući o obliku, istraživala sam alternativne načine povezivanja, istraživala sam instalacije, umetnike koji se bave kombinovanim tehnikama, multimedijom i slično. A kada sam razmišljala o sadržaju često su kao inspiracija poslužila književa dela i poezija. U budućnosti bih volela da osmislim i knjigu umetnika koja neće biti interpretacija pisanog dela koje me inspiriše već predstava nekih ličnih ideja, razmišljanja i osećanja. Ponekad je knjiga umetnika za mene razlog da nastavim da radim manje formate koje najviše volim jer im na ovakav način povezivanja mogu dati više snage i uticaja. Naravno, knjiga umetnika može biti bilo kojeg formata, ali je manji format nešto što lično volim i negujem jer mi se dopada ideja da knjiiga umetnika može biti prenosiva izložba u malom, kao što su fanzini na primer, koji služe da promovišu skup umetnika i/ili neku određenu ideju.

Naravno, u toku istraživanja, naišla sam i na umetnike koji se bave u najvećem delu svoga rada knjigom umetnika. Jedna od takvih koji su mi ostali u sećanju je Louisa Boyd. Ono što sam primetila da je kod njenih radova drugačije je to da ona ne poštuje ni ono jedino pravilo do kojeg smo mi došli na fakultetu, a to je postojanje narativnog toka. Umesto toga, Louisa komunicira utičući na sam oblik knjiga i igrajući se materijalom od kojeg je ona napravljena. Na neki način približava knjigu umetnika skulpturi.

louisa-boyd2
CARTOGRAPHY II, Luisa Boyd, 2014
louisa-boyd3
FLARE, Luisa Boyd, Magnani handmade white wove paper, 2013

Što se mog rada na ovom polju tiče, to se sve kretalo od nečega što je bilo blizu klasične forme knjige pa se korak po korak od toga udaljavalo. U nekom slučaju bi to bila ilustrovana knjiga koja nije klasična zbog toga što je sastavljena tehnikom poveza koji nije klasičan i knjiga nema riknu. Nekada bih korice uradila na neuobičajen način, ručnom izradom suvog žiga u tehnici linoreza, a jednom su korice bile od drveta i obrađene lemilicom. Nekad su ilustracije bile digitalno odštampane, nekada ručno štampane, a nekada direktno crtane. Nekada je takav moj rad imao stranice, nekada se sastojao samo od brojnih korica koje se preklapaju, a nekada stranica nije ni bilo.

Najveći iskorak u pristupu sam načinila na radu koji je inspirisan pesmom Miroslava Mike Antića, Uhodeći komete. Primamljiva mi je bila ideja da knjiga može da ima vertikalan tok naracije. Nisam bukvalno prikazala pesmu, već je to pre inspiracija ove pesme i prikaz jednog njenog dela i jedne njene ideje. Ova knjiga ne može da se lista kao klasična, ali i ona poseduje ’strane’ jer je vizuelno podeljena na delove. Sloboda ovakvog koncepta, koncepta knjige umetnika, je u tome što se stvaralac može koristiti različitim tehnikama i različitim formama. Ja sam ovde želela da i sam materijal koji koristim, kao i tehnika, budu takođe povezani sa pričom koja je prikazana. Knjiga umetnika uvek može biti povod da se isproba nešto novo, kao što sam ja u ovom slučaju prvi put radila neku vrstu tkanja.

Koje su prednosti ovog formata
Smatram da ovaj pristup ima brojne prednosti, a da je najveća ta što oslobađa kreativnost jer nema pravila i nema ograničenja. To je pristup koji spaja različite forme umetnosti. Ako prihvatimo da je knjiga umetnika sve što ima narativni tok primetićemo da takvih primera ima mnogo više nego što bi pretpostavili. Takođe, kako je tehnologija sve više prisutna u umetnosti, mislim da od koncepta knjiga umetnika možemo mnogo toga inovativnog i zanimljivog da očekujemo, a deo toga se može videti u primerima koji slede.

Primeri knjiga umetnika koje spajaju umetnost i tehnologiju

River is… Korea
Ovaj projekat je osmišljen od strane studija ArtCom za vladu Južne Koreje. Ideja projekta je da on imitira princip odbijanja svetlosti od površine vode, u ovom slučaju reke Yeong San. Rad čini abstraktna talasasta struktura, dizajnirana kompjuterski, nakon čega je usledila 3D izrada na površini od 23m2. Iznad te površine su postavljeni izvori svetla. Posmatrač koristi ogledalce kako bi navodio svetlost na različite delove površine ove isprogramirane’reke’ čime se na zidu ili plafonu ispisuju korejski znakovi koji su tu da bi se uz pomoć svetla otkrili. Zanimljiva je interakcija sa posmatračem i na koji način oni mogu da ‘čitaju’ skrivene zapise reke.

River is...
RIVER IS…, 2012, Yeongsan, South Korea

The Pond at Deuchar
Autorka ovog rada, Helen Douglas, je želela da tradicionalnu formu svitka kroz digitalni medij prikaže na nov način. Na linku se može videti prototip aplikacije. Svitak se prevlači preko ekrana što deluje isto kao i pregledanje tradicionalnog svitka, ali on kroz aplikaciju može dobiti dodatne vrednosti. Može postati interaktivan, može da sadrži skrivene elemente, zvuk, pokret, i mnogo toga što nije moguće izvesti na papiru ili nekom drugom materijalu.

the-pond-at-deuchar
THE POND AT DEUCHAR, Helen Douglas, E-Scroll, Published by Tate, 2013

Tekst je nastao povodom predavanja (ra)sklopi knjigu‚ održanog u maloj galeriji Studentskog grada u okviru izložbe Knjiga je najbrži način da se postane svetlost, 3. 12. 2016.

Leave a Reply