Purpurni cvet Ruska bajka Sergeja Timofejeviča Aksakova kao knjiga umetnika

Bajke leže u meni poput semenki;
potreban je samo dašak vetra,
zrak sunca ili kap gorčine
pa da se rastvore u cvet.
Hans Kristijan Andersen

Na predmetu Grafika knjige II, kod profesorke Olivere Batajić Sretenović, prvi put sam radila knjigu umetnika. Kao temu sam izabrala rusku bajku Sergeja Timofejeviča Aksakova Purpurni cvet, koju sam izvela u formi kišobrana.

Istražujući priču, naišla sam na stari ruski crtani film Purpurni cvet, koji mi je delovao veoma zanimljivo. Shvatila sam da je to bajka koja u sebi sadrži nekoliko nama poznatih bajki.

Ideju za definiciju stila sam dobila iz starih ruskih slikovnica i dečjih priča, koje me podsećaju na detinjstvo. Sa druge strane želela sam da to sećanje na slikovnice pretočim u neku drugačiju formu, u odnosu na onu klasičnu formu knjige, koja bi predstavljala dečji maštoviti doživljaj bajki. Naravno, izabrana forma je morala imati neku vezu sa izabranom bajkom.

Purpurni cvet je bajka koja počinje, na nama već poznat način, sa bogatim trgovcem, koji ima tri kćeri, koji odlazi na daleki put. Svakoj kćeri treba da donese poklon koji su poželele, pa i najmlađoj, koja je poželela purpurni cvet iz svojih snova. Tražeći cvet na jednom ostrvu trgovac se izgubio susrevši se sa čudovištem koje je imalo moć da prirodu učini raskošnom i nestvarnom poput iluzije. Čudovište je trgovcu obećalo purpurni cvet, ali je zauzvrat tražio da najmlađa ćerka dođe da živi sa njim. Devojka je otišla da živi sa čudovištem, ali je jednog dana saznala da joj je otac bolestan pa je molila čudovište da je pusti da obiđe oca. Vrativši se na ostrvo zatiče čudovište kako leži mrtvo sa cvetom u ruci. Shvata da je ono umrlo od tuge za njom. Poljubac iskrene ljubavi oživeo je čudovište / princa, koji je bio pod kletvom, i ona ostaje da živi sa njim na ostrvu. Purpurni cvet ih je povezao i zbližio.

U početnoj fazi realizacije svog rada istraživala sam simboliku samog cveta, koji je u stvari cvet magnolije, simbola snage i vernosti u ljubavi, dok ružičasta boja predstavlja stidljivost. Magnolija se najčešće poklanja devojkama koje još nisu upoznale pravu ljubav. Prva ideja za izgled ove knjige imala je formu cveta sa ilustracijama i tekstom. Kako sam želela da napustim formu papira, a da knjiga ipak zadrži tu stilizovanu formu cveta, kišobran se ukazao kao logičan izbor. Ujedno, kišobran je svojom latično-straničnom formom bio zgodan za podelu knjige na strane ili latice. Pored toga, još kada sam bila mala, kišobran je za mene predstavljao ringišpil ukrašen pričom, sa kojim bih se često igrala pretvarajući se da sam u svetu iz te priče. Danas, mogućnost stavljanje priče na kišobran, podseća me na dvosmisleno i višeslojno čitanje, te tumačenje neke priče, ili samih ličnosti iz priče, poput rešavanja zagonetke. Takođe, veoma me je inspirisalo tradicionalno japansko oslikvnje kišobrana, što me je dodatno podstaklo da i ja, na isti način realizujem ovu bajku. Kišobran je, zbog svog utilitarnog značaja, oduvek bio inspiracija raznih umetnika i deo mnogih kultura, koji je osim funkcionanog aspekta, često ima i modni.

Osim tradicionalne istočnjačke tehnike, inspirisao me je i rad Luis Masriera, španskog slikara, koji je u vreme Art Nouveau, na svojim slikama predstavljao predele sa plaža, sa dominantnim oslikanim sunobranima.

Kišobran, a sada knjiga, ima osam stranica, što je zahtevalo osam ilustracija. Na osnovu te podele sam organizovala scene i tekst. Gornji deo kišobrana, kod vrha, definisala sam kao prostor za tekst, dok su se u nastavku pružale ilustracije. Iako je forma time, donekle, bila strogo definisana, zbog dve atmosfere u priči, dvoumila sam da iskoristim obe strane kišobrana, podelivši ih na dobru i lošu stranu. Tu lošu stranu planirala sam da predstavim iznutra, dok bi na spoljnoj bila predstavljena vedrija i dobra. Kako bi se kišobran otvorio knjiga bi bila spremna za čitanje u celini. Problem za ovakvu realizaciju nastao je kada sam došla do tehničke realizacije svoje zamisli. Naime, sam materijal (poliester) nije dozvoljavao ovakvu vrstu realizacije zbog svoje transparentnosti, te sam se odlučila da knjiga nastane samo na spoljnoj strani kišobrana. Radivši na skicama, prirodno mi se nametnulo da svaku scenu ipak odvojim jakim linijama, koje jasno odvajaju ilustracije, pa samim tim definišu i strane moje knjige.

Na početku su te linije bile šarene i deblje, ali sam ih smanjila i obojila neutralnijom bojom, kako ne bi ugušile ilustracije. Ipak, sa unutrašnje strane kišobrana, te linije raznih boja se i dalje vide. Pored linija želja mi je bila da svaku ilustraciju uokvirim floralnim motivom, ali sam vrlo brzo shvatila da bi to bilo suvišno.

Za realizaciju knjige koristila sam akrilne boje, za ilustraciju, i crni rapidograf, za ispisivanje teksta. Estetski nosilac priče, pa i same ilustracije, jesu ruske nošnje i njihovi etno motivi.

Završavajući projekat, poželela sam da napravim i cvet od papira koji bih stavila na vrh kišobrana, kao krovnu trodimenzionalnu komopiziciju i simbol cele priše. Ipak odustala sam od toga želevši da knjiga ostane svedena i mistična u slučaju zatvorenog kišobrana. Naziv bajke postavljen je na dršci kišobrana koji i samim prvim kontaktom čoveka sa kišobranom predstavlja ulaz u knjigu. Zapravo, ovim projektom napravila sam bajku za poneti, koja ulepšava kišne dane i budi kreativne misli svakome ko se ispod njega nađe. Kad se kišobran zavrti, dobije se spektar boja, što je posmatraču zanimljivo kad se nađe ispod njega, i nalik je igri. Takođe, to vrtenje može da bude veza sa olujom i čudovištem iz priče.

Priča na ovom kišobranu može se čitati u neprekidnom krugu. Može se početi sa bilo kog mesta i završiti bilo gde. Ova priča, zapravo, nema kraj jer je njen kraj u stvari i njen početak. Mario Vargas Ljosa kaže: Život je neprestana oluja u kojoj je umetnost naš jedini kišobran. Kišobran je poput malog sveta, oklopa ili štita gde se osećamo sigurno i zaštićeno. Tada su naše misli daleko, u mašti, gde reči postaju slike koje su bliže nebeskim visinama i slobodi.

Rad Jovane Nožinić je nastao na predmetu Grafika knjige 2, na master akademskim studijama školske 2017/18.