Monika Lang Minimalizam i geometrizacija

Monika Lang je završila studije Istorije umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1997–2000). Potom je diplomirala na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, na odseku Primenjena grafika, opredelivši se za predmete Ilustracija i Grafika knjige (2000–2006). Već duže vreme radi kao freelance ilustratorka i grafička dizajnerka, pre svega u projektima koji su u vezi sa kulturom i izdavaštvom. Od 2011. godine je docent na predmetu Oprema knjige, izdavaštvo i ilustracija na Fakultetu za umetnost i dizajn u Beogradu.

Pošto sam, pre master studija na FPU, završila smer Grafički dizajn na Fakultetu za umetnosti i dizajn, imala sam tu sreću da se družim sa Monikom od treće godine studija. Uvek mi je bila interesantna njena pojava. U početku, dok je nisam upoznala, delovala mi je hladno, kao da dolazi iz nekih severnih krajeva, pomalo mistična. Posle nekog vremena sam primetila da se zapravo radi o njenom temperamentu. Na neki način primećujem da se ta njena lična, naizgled hladna nota, vidi i u njenom radu.

Kada je u pitanju veza dizajna knjige sa stvaraočevom konkretnom mišlju i senzibilitetom, Monika smatra da je senzibilitet stvaraoca osnova za rad, a da bi dizajner svakako trebalo da bude upućen u trendove i da prati šta se događa na grafičkoj sceni. Međutim, lično izražavanje i originalnost treba da budu baza za stvaranje. Jedino tako sam autor može da se izdvoji i izdigne iznad svih prolaznih trendova, kreirajući delo koje ima autentičnu vrednost.

Monika Lang radi u projektima kulture, tako da ima sreću da su ljudi za koje radi vizuelno obrazovani, pa mogu lako da razumeju ideju koja se nalazi u osnovama njenih radova i idejnih rešenja. I ona sama, verovatno, vrlo često ima priliku da razmišlja o mnogim temama koje mogu da je oplemene dok smišlja kako će ih predstaviti.

Grafika napravljena kao omaž monumentalnoj zgradi Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, 2016
Grafika napravljena kao omaž monumentalnoj zgradi Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, 2016

 

Ilustracija izvedena u rizograf tehnici na PDP konferenciji u Novom Sadu, 2015
Ilustracija izvedena u rizograf tehnici na PDP konferenciji u Novom Sadu, 2015

Dok dizajnira korice knjige, pa i njihovu unutrašnjost, pored tipografskih i drugih grafičkih pravila, oslanja se na svoj lični emotivni doživljaj, koji igra veoma važnu ulogu u njenom radu. Neizbežno je da dizajner knjige unese svoje tumačenje teksta u izgled korice, pa i samu unutrašnjost knjige. Kako bi se sprijateljio sa materijom i sam sa sobom došao do stava o određenoj temi, te što bolje prikazao sadržaj i saopštio to čitaocima kroz svoj rad na knjizi, potrebno je da napravi balans između ličnog viđenja neke knjige i važnosti da se široj publici predstavi ta tema.

Poruke, Tuve Janson, Kulturni front, 2014

Monika najviše radi u oblasti grafičkog dizajna i ilustracije, a ja ću se u ovom tekstu baviti njenim radom u sferi dizajna knjiga. Smatram da je proces dizajna knjiga veoma složen i dugotrajan posao. Prvo je potrebno da se dizajner upozna sa tekstom, ili temom, i da kreira svoju sliku za tekst koji radi. Potom da tu sliku vizuelizuje, poštujući određena grafička pravila. To je kreativni proces koji se sastoji od nekoliko faza.

Jedno od dragih iskustava koje Monika pominje radeći na oblikovanju knjige je saradnja na haiku zbirci Damir Damir. U ovom projektu je imala slobodu da osmisli izgled knjižice od početka do kraja. Zbog specifičnosti samog haiku stila, prelomu teksta pristupila je na neobičan način. Dizajn je inspirisan daleko-istočnom estetikom, pa su i dizajn korica, i izbor boja, i papira, kao i povez usklađeni sa celokupnom idejom. Autor knjige je moreplovac koji je obišao brodom celu planetu nekoliko puta, pa je crtež na koricama predstava dalekih prostranstava koji se pomaljaju iz izmaglice. Sve pesme u knjizi su, po autorovoj želji, napisane na pet jezika.

Filigranska sećanja, Damir Damir, Književna radionica Rašić, 2017
Filigranska sećanja, Damir Damir, Književna radionica Rašić, 2017

Kao najzahtevniji projekat izdvaja dvotomnu monografiju Milana Konjovića koju je radila pre nekoliko godina. Baš zato misli da dizajn te knjige odoleva vremenu i ponosno mu se vraća.

Monika sarađuje za izdavačkom kućom Booka, što joj je ujedno bilo i prvo iskustvo rada sa izdavačkim kućama. Kada su je prvi put zvali povodom saradnje ponudili su joj da uradi korice za knjigu Uspavaj me Lejle Slimani. U knjizi se radi o dadilji koja na kraju romana ubije dvoje dece koje je čuvala. Rekla sam Moniki da me je ova korica oduvek plašila. Čini mi se da, na veoma čudan način, privlači pažnju posmatrača.

Uspavaj me, Lejla Slimani, Booka, 2017
Uspavaj me, Lejla Slimani, Booka, 2017

Monika je zadovoljna saradnjom sa Bookom. Kaže da kreativni proces rada na knjizi nije uvek istovetan. Nekad je tekst inspiriše pa dobije gomilu ideja. Ipak, jednom se desilo da im je ponudila samo jedno rešenje, ali i u tom slučaju je sve prošlo kako treba. To je bila knjiga Džef u Veneciji, Smrt u Benaresu.

Džef u Veneciji, smrt u Benaresu, Džef Dajer, Booka, 2017
Džef u Veneciji, smrt u Benaresu, Džef Dajer, Booka, 2017

Za korice knjige je svakako važno da privuku pažnju gledaoca i da mu u širem smislu sugerišu sadržaj knjige. Estetika treba da se prilagodi ciljnoj grupi. Mada, manje izdavačke kuće imaju izgrađenu publiku koja prati njihov rad bez obzira na vizuelni aspekt knjige. On je možda bitan za privlačenje neke nove publike. Opet, šira čitalačka publika uglavnom nema izgrađen odnos prema izgledu knjige, ali svako može, možda čak i nesvesno, da oseti razliku između loše, i one lakše i udobnije čitljivosti, koju dobar prelom i dobar izbor tipografije, omogućavaju.

Monika je veoma rano zavolela knjige. Još kao mala ih je čuvala kao pravo blago (što je i moj primer). Svaki put kada ugledam knjigu koja me očara osetim veliko uzbuđenje. Osetim se kao da dolazim u kontakt sa nečim istinskim i božanskim. Knjigu doživljavam kao večnu učiteljicu života i prijateljicu kojoj se uvek možeš vratiti. Tako je i Monika oduvek jako volela da čita. Još kao dete pročitala je sve knjige iz lokalne biblioteke. Njeni roditelju u kući poseduju veliku biblioteku pa je celog života bila okružena knjigama. Voli taktilnost papira, različita platna na koricama i miris štampe. Knjiga je poseban objekat, ponekad fetiš, i uprkos novim tehnologijama ne misli da će ikada nestati.

Biti ilustrator ili dizajner knjiga je veoma odgovoran posao. Kada nam neko da zadatak da misao pretočimo u sliku ili oblikujemo neku knjigu mi se u tom momentu najviše bavimo sobom. Pokušavamo da obuhvatimo sopstvenu misao, što bolje je spakujemo, i prenesemo ostatku sveta. Ilustratori služe da pomognu ljudima da vide neke stvari i razumeju sami sebe. Ovde pre svega mislim na decu, veoma je važno upoznati decu sa knjigama i naučiti ih da misle u slikama.

Umetnici koji su najviše uticali na njen rad, uglavnom podsvesno, bili su oni sa početka 20. veka: Kandinsky, Klee, a kasnije Matisse, estetika ruskog konstruktivizma uz Rodčenka i El Lisitzikog, kao i umetnost Bauhausa. Inuitska umetnost je takođe bliska njenom senzibilitetu.

Treperavo, minimalističko i suptilno vizuelno izražavanje Monike Lang svakako prija posmatraču. Njen dizajn mene asocira na nešto naučno, zbog jake geometrizacije. Minimalistički pristup daje atmosferu hladnoće, koja opet odgovara njenom temperamentu, dok kompleksnije ilustracije, pune detalja, liče na nekakve sisteme u kojima nešto stalno protiče.

Uvod u objavljivanje naučnih publikacija, Andreas Eksner, Centar za promociju nauke, 2016
Uvod u objavljivanje naučnih publikacija, Andreas Eksner, Centar za promociju nauke, 2016

Recimo, ilustracija za ovu knjigu je svedena i geometrizovana, a nekako u isto vreme transparentna i lepršava. Rađena je za Centar za promociju nauke.

Dopada mi se kada ilustrovane stvari deluju kao da su stalno u pokretu. Sviđa mi se ta dinamika. Geometrijski pristup Monike Lang me podseća na Kandinskog, koji je jedan od mojih omiljenih umetnika. Doživljavam to kao raščlanjavanje materije do njenih najsitnijih delova i taman kad smo pomislili da smo videli sve, slika se nastavlja, ima još i još detalja.

Ilustracija za časopis Elementi, 2016
Ilustracija za časopis Elementi, 2016

Monikine ilustracije su takođe pomalo nadrealne i bjakovite. Sve deluje kao nekakav ogromni magični svet u kojem imamo mnogo toga da istražimo. To je jedno veliko putovanje, razlog zbog kojeg sam se ja opredelila za knjigu, mogućnost da neprestano putujem i zavirujem iza raznih vrata koja su svima svakodnevno dostupna, samo treba pronaći kvaku i ući unutra.

Konkretno, ova ilustracija je rađena za časopis Elementi za članak Koji si tip?, koji govori o proučavanju psiholoških tipova ljudi. Monika je na transparentan način, plakatskim površinama, pokazala koliko je ljudska ličnost kompleksna i kako se iza jedne osobe krije mnoštvo stvari koje ni sam pojedinac možda neće biti sposoban da razume.

Ilustracija za ograničenu seriju Coca-Cola flaša, 2017
Ilustracija za ograničenu seriju Coca-Cola flaša, 2017

Izdvajam i jedno Monikino grafičko rešenje koje volim, ali nije dizajn knjige. U pitanju je rad za Coca–Cole konkurs pod nazivom Dizajnspiracija. Tražila se najkreativnija ideja za dizajn elemenata za opremanje kafića inspirisanih Coca–Cola brendom. Rešenje koje je Monika dala je krajnje bajkovito. Meni deluje kao san u kojem zgrade i kuće imaju oblik biljaka. Svi ljudi su deo jedne savršene mreže u kojoj sve funkcioniše kako treba. Oni se svi trude da obave svoj deo posla, a svaka osoba čini bitan deo bez koje celina ne bi funkcionisala. Dok vetar nosi sve informacije i dobre ideje koje proizvodi njihova organizacija, one ostaju zauvek zabeležene i prosleđene drugim ljudima kao dar.

Ilustracija za časopis Elementi, 2015
Ilustracija za časopis Elementi, 2015

Ova ilustracija je rađena za časopis Elementi  na temu Govor tela. Možda je naše telo nezavisno od našeg uma, te priča svoju sopstvenu priču na koju mi nemamo toliko uticaj. U tekstu se radi o duboko nesvesnom u nama. Pošto imam problem sa iskrenim reakcijama, baš ova ilustracija mi je jako bliska. Monika u ovoj ilustraciji koristi pastelne boje i organske oblike koji nam daju utisak prirodnosti. Inače Monikin rad možemo prepoznati po svedenom minimalističkom, pomalo kolažnom pristupu i tom pastelnom koloritu.

Monika mi je svojim iskustvom i radom mnogo pomogla u rastu, traženju i kreairanju moje lične estetike. Veoma je dobar pedagog i pre svega drug. Veoma sam srećna što sam imala sreće da je sretnem tokom života. Bez obzira što mi više ne predaje uvek ću imati osećaj kao da je moja profesorka.

Esej o dizajnerima knjiga je zadatak na master akademskim studijama u okviru predmeta Grafika knjige 1. Eseju prethodi javna prezentacija rada izabranog autora, uvid u poetiku koja dominira u radu, a akcenat je na ličnim razmišljanjima o radu autora i eventualnim tačkama inspiracije koju taj rad ima na rad studenta. Ovim zadatkom podstiče se stvaranje arhive autora, dizajnera, umetnika koji su zaslužni da svet knjige živi u najboljem ruhu.