Pisma s planine

Zahvaljujući savremenim naučnim dostignućima uspevamo mnogo toga. Kao ljudi, kao bića. U pokušaju da se povežemo sa svakodnevnicom koju živimo, mislim da kao društvo često sopstveni neuspeh karakterišemo kao korak ka napretku. Ova apsolutna neusaglašenost između potreba i mogućnosti, daje nam opravdanje da nastavljamo sa megalomanskim greškama koje datiraju još od pre tehnološke revolucije. Nauka se svim silama trudi da objasni postojanje, sopstveno i naše. U prvoj verziji, ona će se od napada skeptika braniti činjenicama, eksperimentima koji su argumentovani, dokumentacijama i arhivom. U drugom scenariju, nauka postaje zatvorena, strogo omeđena sfera znanja, u kojoj opstaju samo oni ciljano obučeni za naučno istraživanje i saznanje.

Sećam se predavanja red.prof. Zorana Gavrića na kojima je, razloživši Kipenbergerove i K. F. Davidove slike, govorio o „umetnosti uzvišenog“ ne oslanjajući se ni na šta teološko ili religiozno. Ove dugačke seanse imale su za cilj da u našem shvatanju procesa nastanka umetničkog dela probude ideju o komparaciji naizgled nedodirljivih disciplina. Pojam nauke i umetnosti, po principu uzvišenog, mogao bi se odmah izraziti u zavisnosti umetničkih disciplina u odnosu na naučna dostignuća, ali takvo shvatanje previše je očito, pa čak i banalno. Tehnološke revolucije i razvoj novih medija doveli su umetnost kao pojam do graničnih polja. Stvaranje i nastanak su, po Benjaminu, ovim dehumanizovani, lišeni auratičnosti samog dela. Ukoliko se proces nastanka prepusti isključivo mašineriji i informatici, ostaje li nešto ljudsko u samom proizvodu? Mnogi smatraju da je ideja dovoljna, što savršeno ilustruje primer nedavno održane izložbe u KCB-u, Beograd, 2016. Postavka Art and science imala je za zadatak da uputi na mogućnosti i potencijal eksperimentisanja. Međutim, u mnogim sopstvenim delovima, postavka je mnogo više ličila na demonstriranje tehnološke sile, a ne umetničke zamisli. Čak i u svom koncepcijskom okviru, nikako nije ispunila i objasnila vezu između umetnosti i nauke.

Nauka. Potreba čoveka da sazna sve. Da dosegne one sfere saznanja koje su mu dostupne. Ili nisu. Iznalaženje novog. Novih situacija. Ogleda. Inspiracija životom, strah od smrti. Ljubav prema saznanju. Očuvanje i opstanak.

Godine 2003, u medijima se pojavila informacija o pomeranju tektonskih ploča, i određenim erupcijama na dnu Tihog okeana. Informacija je uklonjena sa interneta preko noći i nijedan štampani ili radio medij više o tome nije govorio. Godinu dana kasnije (2004) veliki cunami zadesio je Tajland i ostao zapamćen kao vodeni udar u proteklom veku sa milionskim brojem žrtava. Istovremeno, Svetski geološki centar, Kolorado, SAD, iznosi podatke o aktivnostima pojedinih vulkana i menjanju ukupne temperature zemljišta. U potrebi da informiše stanovništvo planete Centar se nadovezuje na već odigranu tragediju, možda najavljujući drugu.

Nauka često igra na kartu „instinkta“. Penicilin je otkriven zahvaljujući slučajnoj ideji i uspelom eksperimentu. Nemam razlog da ne kažem kako je upravo tačka instinkta jaka veza između nauke i umetnosti. Intuitivno vođeni idejom i naučnici i umetnici mistično ali konkretno realizuju zamisli. U skladu sa vođenjem i opažanjem sopstvenog kreativnog procesa, obe ove discipline potiču iz različitih opsega ljudskog opažanja i imaju različite ciljeve. Ali proces… proces je skoro identičan.

Upravo je ovaj zaključak i formirao težište rada drugog semestra na predmetu Grafika knjiga 2. Bavljenje knjigom u prethodnom periodu ostalo je na nivou dobro poznatih elemenata, tema i materijala. One novine koje su uvedene, bile su samo kvalitetno proširena polja za dalje istraživanje. Pojam muzike jeste važan za moj rad, ali pojam zvuka je primaran. Nauka u svojoj disciplini geofizike, geohemije, geologije, geodezije, rudarstva i vulkanologije, kontekstualizovana u savremeni umetnički jezik, donosi jednu novinu koje sam postao svestan u samom istraživačkom procesu.

Zemlja je živ organizam. Ona poseduje strogo definisane hemijske i biohemijske strukture u svim nivoima i poljima. Svaka struktura skladno se nadovezuje jedna na drugu. I ovaj kompaktni kodni zapis savršeno opstaje milenijumima. Sve što se događa na kori povreda je. I ta povreda, putem sinapsi zemljišta, prenosi se do jezgra. Jezgro reaguje i leči ranu.

Jezgro reaguje. I leči ranu.

Serija od šesnaest nezavisnih knjiga u formi pop-up-a objedinjena je odnosom povreda i reakcije. U formi, crtačka poetika napustila je dosadašnji dvodimenzionalni format. Naglašena višeslojnost crteža, u funkciji je raslojavanja same kore. Elementi poput neba, vode ili pejzaža, imaju narativnu funkciju. Jasne crvene površine prenaglašena su stanja kroz koje ilustrovani obekat prolazi. Bilo to zatišje prirode koje iščekuje akciju, ili kulminacija magme u punoj snazi, obe krajnosti ističu zadato kretanje, gest, frakturu zemlje i njenih osobenosti. Kao izrazito živa forma, sam pejzaž kroz šesnaest narativnih slika donosi proces razmišljanja koji je počeo intuitivnim osećajem menjanja.

pisma-s-planine-4-2

Nije prvi put da radim u paničnom strahu. Neusaglašeni izvori same panike dolaze iz potrebe za viškom vremena ili viškom mira. Predpostavljam da ovim putem sopstveno biće osluškujem i „predosećam“ na način na koji se zemljino jezgro prati i kontroliše. Vulkanska forma koja trpi različite faze u trenutku je postala najbolji primer za praćenje sopstvenih magmi. Kretanja koja bi naučnici pratili brojevima i grafikonima, meni su bili znaci iz sopstvene podsvesti, i signali na šta da pazim i kuda da idem. Konstantno previranje snage i volje ponekad mi sprže sopstvenu kožu. Kontrolisani uslovi rada postavljaju se kao jedini uslov za opstanak i dalji ozbiljni napredak. Recimo da sam kontrolišući uslove ovog eksperimenta uspeo da donesem ozbiljne zaključke o samom sebi.

Poređenje dva različita istraživanja u istoj oblasti, pokazuje maksimalan stepen oslanjanja na predzanje o samoj materiji, iskustvo i instinkt. Naučnik i umetnik, oboje bi sa svojim instrumentima pristupili subjektu, naizgled različito. Ipak, od terminologije, preko procesa, pa suštinski i sam zaključak, sve ukazuje na visok stepen istovetnosti. Metode su skoro identične. Bilo to individualno istraživanje opažanjem i arhiviranjem kroz crtež, ili opažanjem i beleženjem kroz brojeve, potreba je ista. Saznanje i  poboljšanje trenutnog stanja. Kroz ove radove dat je jedan intimni zapis o trenutnom stanju društva i globalne energije. Slobodno prevedena u jezik simbola, snaga i moć jednog predela priča su o konstantnom procesu traženja, napretka i menjanja. U onim slučajevima kada je to neophodno, formirana kora tela ili predela jedini je zapis i trag u vremenu i prostoru. Ovako posmatrana slika simbolični je prikaz uzročno-posledičnih veza čoveka sa prirodom.

pisma-s-planine-5

 

Veb izvori:

Foto: Jelena Žigić

Napisano na prvoj godini doktorskih akademskih studija, drugi semestar, 2015/16

Leave a Reply