Jana Vuković Kao autor i kao dizajner

Izložba »Medvedi – u čast proleću!« u galeriji Štab, 2015. godine, je mesto i vreme kada sam se prvi put susrela sa radom Jane Vuković, grafikom srednjeg formata, da bih, dve godine kasnije, slušala njenu prezentaciju na Fakultetu primenjenih umetnosti i shvatila da su dizajner izdavačke kuće Areté i tvorac upečatljivog belog medveda zapravo ista osoba. Nije da me je to čudilo, jer je reč o karakterističnom i dovitljivom crtežu koji ne poštuje prirodne proporcije već uživa u izmenjenim formama.

Otvaranje izložbe Medvedi - u čast proleću! 5
Otvaranje izložbe Medvedi – u čast proleću! 5

Ko je Jana?
Jana Vuković je ilustrator i grafički dizajner, ali i neko ko hocedaizdaknjigu. Pored toga što je pokrenula sajt HoćuDaIzdamKnjigu 2012. godine, i uz kolege sa tog projekta pomogla objavljivanje tri knjige, ima želju da i sama izda knjigu, i to dečju. Kako kaže, ne bi želela da je ona ilustruje, već neko drugi.

To mi je zvučalo interesantno i možda potvrdilo moju pomisao da knjigu koju dizajnira posmatra kao svoj rad izložen u izlozima knjižara ili izložbu »od ruke do ruke«. Jana, kao neko ko sam želi da izda knjigu, tu knjigu posmatra na više načina, odnosno smatra da će izvorni autor knjige naravno biti pisac, ali da i dizajner, na neki način, gradi autorstvo svojom vizuelnom interpretacijom dela.

HoćuDaIzdamKnjigu
Sajt je nastao jednog dana kada je sa Sanjom Savić tražila izdavača za Sanjinu drugu knjigu. Smatrajući da će lakše realizovati ideju ako je predstave kao projekat pokrenule su HdIK kom se priključilo mnogo ljudi. Dvadeset ljudi je bilo uključeno u rad i svi su radili volotnterski. Ideja je bila povezivanje mladih autora sa lektorima i grafičarima. Nakon izdate tri knjige projekat je u fazi mirovanja koje traje već dve godine čekajući novi talas energije.

Rad
Radi za nekoliko izdavača, trenutno jedini stalni je izdavačka kuća Areté. Kada pogledam bilo koju njihovu knjigu jasno mi je i zašto. Svojim dizajnom Jana je ovu izdavačku kuću učinila prepoznatljivom. Postala je tvorac njihovog vizuelnog identiteta.

U svom radu sklona je eksperimentisanju. Eksperimentiše u materijalu, ali medij koji koristiti nije bitan, jer misli da rad nije u službi medija, već obrnutno. Od papira i olovke, preko boje, do crtanja mišem kojim dizajnira plakat za koji kasnije dobije nagradu. Jedino što izbegava u svom dizajnu da koristi jeste fotografija. Fotografiju koristi u umetniče svrhe, ali je izbegava u dizajnu. Janin kreativni proces ume da bude haotičan. Nekada je spremna da uradi »milione« rešenja, koja se granaju iz nekoliko početnih pravaca, dok je nekada put do rešenja znatno sporiji i mučniji.

Izabrala sam naredna tri izdanja Areté-a u kojima se najbolje vidi razlika u pristupu, a opet prepoznatljiv stil koji lako možemo vezati za Janu. Od Muškog bukvara, za koji koristi izolir traku, do Nešto diše u mojoj torti, zbirke više dela, za koji bira isključivo ručno ispisan naslov. Sve tri poseduju monohromatski rešen naslov.
Obično polazi od iscrtavanja slova za naslov, »a onda se sve ostalo nekako namesti«. Ispis je još jedna odlika njenog dizajna. Font koristi isključivo kada je to zahtev izdavača.

Sledi nekoliko primera koje je radila za strane izdavače, u kojima se jasno vidi koliko vešto se snalazi i sa bojama. Istina, malim brojem boja, ali više nego dovoljnim.

»U školi nije naučila da se povinuje većini, pa tako često upada u nevolje: kako emotivne, tako i kreativne. Posledica toga je izrazita osetljivost i briga o svakoj povučenoj liniji, koje zbog toga odišu njenim senzibilitetom i snažnom emocijom, bez obzira na to koliko su svedene. Njen rad je postao prepoznatljiv onog trenutka kada je odlučila da se otrese svih suvišnih boja i linija. Trenutno je sasvim blizu minimalizma. Sasvim blizu, jer minimalizam nije okvir u kome radi, nego rezultat posvećenosti.«

Poslednja knjiga objavljena u izdavačkoj kući AretéPas Ivana Tokina, poseduje karakteristične korice, koje su meni lično omiljen Janin dizajn. Igrajući se naslovom i glavnim likom, umesto ispisivanja naslova, Jana ga ilustruje. Ruši osnovno pravilo odlaska od direktne asocijacije, te odbacivanjem naslova sa korica čini dizajn intrigantnijim i zanimljivijim.

(Janin) Svet je lep
Pored toga što je pokrenula sajt HdIK, što je radila za izdavače i autore širom sveta, što na društvenim mrežama redovno gledamo njene nove radove, čime nam je jasno o kom obimu rada je reč, kroz blog Svet je lep svakodnevno je opisivala svoj svet kroz animaicju, crteže i fotografije.

Pored dizajna bavi se i ilustracijom, što se vidi u knjizi Čudesna šuma u kojoj je svojim radom ostavila veliki pečat.  Njena likovna interesovanja idu još dalje i sežu do velikog broja naslovnica koje je radila od stripa, animacije, eksperimentalnih knjiga, neobične poezije i filma.

Omiljeni projekat

»Omiljeni projekat mi je onaj sledeći koje me čeka… koji će da me malčice (ili malčice više) pomeri iz ušuškanosti i natera da preispitam svoje sposobnosti, strahove, ideje i maštanja. Onaj iz kog ću još nešto da naučim. I onda opet onaj sledeći posle njega. I onaj posle tog sledećeg…«

…i onaj posle sledećeg bi želela da bude umetnička knjiga za koju je interesovanje otkrila tokom studiranja i kojoj bi volela više da se posveti.

Janina prva knjiga umetnika, Lokve ne vole sunce, 201
Janina prva knjiga umetnika, Lokve ne vole sunce, 2016

Esej o dizajnerima knjiga je zadatak na master akademskim studijama u okviru predmeta Grafika knjige 1. Eseju prethodi javna prezentacija rada izabranog autora, uvid u poetiku koja dominira u radu, a akcenat je na ličnim razmišljanjima o radu autora i eventualnim tačkama inspiracije koju taj rad ima na rad studenta. Ovim zadatkom podstiče se stvaranje arhive autora, dizajnera, umetnika koji su zaslužni da svet knjige živi u najboljem ruhu.