Dizajner dizajnerima Knjiga kao uspomena

Dizajner dizajnerima je interaktivna knjiga koja ima za cilj da, pre svega, pronađe put do svog vlasnika, dizajnera. Njen sledeći zadatak je da inspiriše novog vlasnika da izabere kolege koji bi mu pomogli u njenom ispunjavanju. Naime, sam vlasnik ne može svoju knjigu da popunjava, to može da uradi samo uz pomoć svojih kolega, te se za ovu knjigu može i reći da je grupni projekat.

Sama inspiracija je došla iz detinjstva. Postojala je ta knjiga koju smo zvali spomenar ili leksikon. Sastojala se iz pitanja i polja za upisivanje odgovora. Shodno uzrastu i pitanja su bila tome prilagođena. Spomenar se davao drugovima i drugaricama kako bi se u njega upisivali. Pitanja su obično bila podeljena po oblastima, pa se tako kretalo od osnovnih koji se tiču imena, datuma rođenja, braće i sestara, itd. Zatim idu ona o omiljenoj boji, filmu ili pesmi, a tek na kraju ona nezgodna — o ljubavi i simpatijama. Nakon pitanja je obično išao deo gde bi trebalo nešto da se nacrta, upiše želja ili kaže nešto za kraj.

Taj format mi je ostao jako blizak, jer se vrlo dobro sećam da sam veoma uživala dok sam se upisivala u tuđe spomenare, a takođe sam imala i nekoliko svojih. Ne mogu a da se ne setim da sam, sem kupovnih, neretko imala i ručno pravljene. Kretala bih od obične sveske u koju bih upisivala pitanja koja sam sama osmišljavala. To bih obično radila kada knjižara ne bi imala odgovarajući dizajn ili pitanja po mojoj volji, a možda se već tada nazirala moja sklonost ka dizajnu.

I upravo tu stranu sam htela sada da naglasim. Nakon možda 20 godina, vraćam se istoj aktivnosti, ali ovog puta je povezujem sa sadašnjim dešavanjima i interesovanjima. Sada tražim drugačiju i zahtevniju publiku, a pitanja više nije dovoljno samo otkucati ili napisati. Učesnici koji mi ovog puta pomažu u ispunjavanju knjige su moje kolege — grafički dizajneri, tj. kolege bilo kog dizajnera koji bi posedovao ovu knjigu. Više nema pitanja u vezi sa simpatijama ili omiljenim voćem. Sada su nam simpatije klijenti, a omiljene boje izražavamo u Pantone skali. Pitanja se osvrću i na svakodnevne situacije koje nam malo ili više kvare raspoloženje. Želeći da provučem kroz svaku celinu i duhovitost, jedno je sigurno, teško da će biti smešno nekome ko se ne bavi ovim poslom.

Spomenar se sastoji iz tri celine. Prvu celinu čine pitanja, druga celina je brzi test, dok treći deo možemo nazvati kreativnim delom. Prvi deo se sastoji iz 18 pitanja, a poneka od njih čak imaju i pandan u svojim takozvanim originalnim verzijama. S obzirom na to da je ovo ipak spomenar za grafičke dizajnere, onda bi bilo logično i očekivano da i pitanja budu dizajnirana. To je rešeno kroz posebne strane koje svako pitanje ima i svako od njih je drugačije tipografski rešeno. Nasuprot tim stranama imamo i prazne strane koje bi trebalo ispuniti. Ali to popunjavanje sada ima i drugačiji karakter. Nije više dovoljno samo napisati da ili ne, već bi trebalo uvek težiti ka dužem i kompleksnijem odgovoru. Takvi odgovori na kraju imaju dvostruku vrednost. Pre svega, na taj način se bolje upoznajemo sa situacijom i osobom, a naravno, dolazimo i do mnogo zanimljivijih odgovora onda kada su i detalji uključeni. A sa druge strane, ne smemo zanemariti ni estetiku, jer smo bliži za korak krajnjem cilju, a to je potpuno ispunjenje knjige. Svaki dizajner koji bi upisivao svoje odgovore, u samom startu bi izabrao redni broj koji bi pratio do kraja knjige, i pod njim se upisivao. U slučaju da dizajner ‘otvori dušu’, rezervisano mu je nekoliko linija za pisanje. Tako da kao kontrast u odnosu na zadata dizajnirana pitanja, imamo sveže, slobodne, rukopisne strane. Dovoljno je krenuti od toga da će svako od ljudi koristiti različitu pisaljku, debljinu flomastera ili možda grafitnu olovku. Sama ta promena značiće mnogo u krajnjem izgledu ovakvog izdanja i tipografskog utiska. Zamisao i jeste bila da se svaki segment prvobitne ideje spomenara podigne na viši nivo, pa je tako podjeknako važan, ako ne i važniji, deo kada je knjiga potpuno popunjena i odiše iskustvom.

Ovo interaktivno izdanje vas neretko i tera da ponavljate svoje akcije, baš kao što to možda nekad radite i na poslu. Klijent vam traži da nešto uradite ponovo? I ovde ćete vrlo verovatno morati da ponovite svoj crtež. Deo koji ide nakon pitanja je rezervisan za brzi test. Svaki dizajner dobija svoju verziju testa. Pitanja su pomalo i matematički koncipirana, ali ne traže i matematičku preciznost. Umesto toga, ona su zasnovana na iskustvu pojedinca, pa tako odgovori nemaju jedan jedini tačan odgovor. Ukoliko je odgovor iskren, onda će biti sasvim sigurno i tačan.

Na kraju knjige se nalaze kreativne strane, kao relaksacija nakon testova. No, ne treba se ni tu previše opuštati pošto je novi posao iza ugla, a klijent nas nađe ma koliko se mi sakrivali.

Izbor papira za ovu knjigu je morao biti takav da ne ometa crtanje ni pisanje, već da bude pogodan za greške, brisanje i ponovno crtanje. A koja je to vrsta papira i njegova gramatura, je nešto što će takođe biti stavljeno na test dizajneru, kao jedno od mogućih pitanja.

Iako su moja sećanja prema ovakvim izdanjima bila takva da sam ih zvala spomenarima, ipak ne mogu reći da je to možda sasvim dobro ime za njih. Pogotovo ne sada, kada se uspomene dosta drugačije čuvaju. Morala sam da pronađem novi naziv, koji bi u samom startu govorio dovoljno i bio jasan poziv onima kojima je i namenjen. Dizajner dizajnerima mi se zato i činilo kao pravi naziv jer upućuje istovremeno i na autora i na čitaoca. Postojala je i varijacija Dizajner dizajneru, jer je to ipak knjiga koju jedan dizajner poseduje, ali mi se prva varijanta ipak učinila boljom, jer se na taj način obraćam široj grupi do koje bi ova knjiga trebalo da dođe.

Slova preovladavaju i na koricama, na kojima je jasan i jednostavan ispis četkom, u kombinaciji sa mojim logotipom. Sam logotip, inače uvek isti i nepromenljiv deo jednog rešenja, ovog puta trpi male promene kroz pečat kojim se aplikuje na korice, zaokružujući priču ograničenog tiraža i svog ličnog potpisa.

Upravo zbog tog malog i ograničenog tiraža, ova knjiga je morala da pretrpi kompromise. Broj primeraka u okviru prvog tiraža je samo tri komada, što je u startu značilo da štampa mora biti digitalna, kao i da uslovi za određena pitanja koja se tiču procenta boje u CMYK-u ili gramature papira, ovde neće biti zadovoljeni. Iz tog razloga, plan je da ova knjiga doživi svoje reizdanje u većem tiražu, sa određenim grafičkim doradama, a možda i sa još nekim pitanjem.

Rad Tamare Pešić je nastao na predmetu Grafika knjige 1, na doktorskim akademskim studijama školske 2017/18.