Aleksandra Nina Knežević Nina Mašina

KO JE NINA MAŠINA?
Aleksandra Nina Knežević je rođena u Sarajevu 1973. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Crnoj Gori, na Odsjeku za grafički dizajn. Njeni radovi odlikuju se čistom i savremenom idejom, jasno komuniciraju internacionalnim vizuelnim jezikom, u kojima dominiraju razigrana tipografija i svedena ilustracija.

Nina Mašina
Nina Mašina

Dobitnica je brojnih međunarodnih priznanja i nagrada, a radovi su joj objavljivani u časopisima specijalizovanim za umjetnost i dizajn (Communication Arts, Luerzers Archive, Print, Typo, Fontmagazine). Od 2006. do 2010. godine bila je predsjednica Udruženja likovnih umetnika primijenjenih umetnosti i dizajnera u BiH (ULUPUBiH). Autorka je 2010. godine uvrštena među 200 najboljih svjetskih ilustratora (Luerzer’s Archive: 200 Best Illustrators Worldwide 09-10). Za svoj projekat Sarajevo Dingbats 2014. godine dobila je godišnju nagradu Collegium Aristicum (Grand Prix), a 2016. godine je osvojila prvu nagradu na konkursu Pišem ti Bosančicom. Trenutno radi kao freelance dizajner, te kao dizajner i ilustrator knjiga izdavačke kuće Buybook u Sarajevu.

Moj rad uvijek ima jednu dozu grafičke razigranosti, koristim crtež, ilustraciju, zanimljivu tipografiju, a moja parola je i ‘Zadržite dijete u sebi!’, tako da se u radovima može osjetiti i neka dječija, pa čak i naivna likovnost, a upakovana s dugogodišnjim iskustvom dobiju se radovi koje možete vidjeti u mom radu. Potenciram i na dobroj tipografiji, jer sam obožavalac tipografije, slova, fontova, a i sama pravim neke.


FONTOVI
Nina pripada generaciji dizajnera koji su imali priliku dizajnirati grafički materijal i prije digitalnog doba. Znajući koliko je težak i dugotrajan proces bio iscrtavanje slova tzv. rajsfederom ili već spremljenim Letraset slovima, ona je raširenih ruku dočekala digitalne fontove i počela da koristi sve što se našlo u ponudi. Kada joj je i to dosadilo, počela je da projektuje svoje fontove.

Loše kombinovani fontovi su kao neukusno obučen čovjek!

Nina Mašina je font koji je, po njenim riječima, bilo najlakše napraviti jer je to font u kojem su korištena već napravljena slova sa mašine za kucanje. Koristila je mašinu za kucanje, iskucala sva slova, a zatim to skenirala i prenijela u digitalnu formu.

Nina Mašina font
Nina Mašina font

Sarajevo Dingbats je vrsta fonta koja sadrži samo slike (to je takozvani dingbats font). U tom slučaju je bilo puno teže raditi jer je prvo fotografisala motive Sarajeva koje je kasnije prevodila u simbole. Slijedilo je iscrtavanje svih simbola, pa tek onda prenošenje u digitalnu formu. Sa Bosančicom je bilo slično, ali kako je već imala odgovarajuće iskustvo iza sebe, išlo je puno brže.


SARAJEVO DINGBATS
Sarajevo Dingbats je font koga čine simboli Sarajeva i prvobitno su predstavljeni 2007. godine na festivalu Sarajevska zima. Dingbats u svijetu fontova predstavlja fontove koji umjesto slova u tipografskom sistemu imaju neke druge znakove, najčešće slike. Najpoznatiji je Zapf Dingbats.

Ninina osnovna ideja vodilja u procesu stvaranja fonta Sarajevo Dingbats je bila stilizovna slika, lišena svih dodatnih informacija koja je kao takva čitljivija i prepoznatljivija. Stilizovana slika je mali piktogram, znak koji je prepoznatljiv i kada se smanji na jedan centimetar. Ona je pojednostavljivanjem fotografija Sarajeva i njihovim svođenjem na znak, došla upravo do toga.

Ideja je od početnog specifičnog fonta vremenom poprimila formu suvenira koji na svjež i kreativan način slave identitet ovog grada. Dingbatsi su dobili nove oblike kao ilustracije koje se mogu primijeniti i u drugim medijima i formama, a grad je dobio neku savremeniju prezentaciju i suvenire koji nisu uvezeni sa istoka, a predstavljeni kao domaći.

Sarajevo Dingbats
Sarajevo Dingbats
Sarajevo Dingbats mapa
Sarajevo Dingbats mapa


PIŠEM TI BOSANČICOM
Nina je neko koga je oduvijek zanimalo kulturno nasleđe. Geometrijske i figurativne forme sa stećaka i ćilima su nešto što joj je bilo privlačno, te je počela da ih prevodi u grafički jezik čineći ih tako dostupnim i razumljivijim današnjim generacijama. Na taj način, preduzima korake ka očuvanju tradicije jer je grafički jezik danas dostupan i čitljiv širokim masama.

U Bosni i Hercegovini postoji veliki broj nadgrobnih spomenika koji su poznati pod imenom stećci. Uz stećke, nijemi, zanemareni svjedoci naše pismenosti su stari manuskripti (dokumenti) koje se nalaze u arhivama ovog regiona. Na ovim spomenicima slova prestaju biti samo informacija i postaju elementi istinskog umjetničkog djela. Ta su pisma pisana srednjovjekovnim regionalnim pismom Bosančica ili brzopisna ćirilica, kako je drugačije zovu.

Vodeći se time da su slova stilizovane i pojednostavljene slike, Nina ih koristi kao vodiče kroz rodni grad i kroz istoriju zemlje u kojoj je odrasla. Ninina Bosančica za djecu ocijenjena je najboljom među 115 kreativnih rješenja pristiglih na konkurs. Nina je u idejnim rješenjima uzimala one koji su najsličniji simbolima iz pisama koje su nam danas poznata i koja koristimo. U Bosančici nije bilo malih slova, a velika su se s vremenom mijenjala. U rješenjima za mala slova Bosančice koristila se slikovnim motivima sa stećaka. Vizuelni jezik koji je koristila je veseo, lepršav i razigran, pa je blizak dječijem jeziku, ali i jednostavan i čitljiv svima.

Bosančica
Bosančica

Kako je obožavalac tipografije, pisma i simbola, ovaj konkurs omogućio joj je da, osim Bosančice za djecu, dizajnira i funkcionalan font koji se na računaru može instalirati i koristiti kao i svaki drugi font. Nina je osmislila slovaricu s Bosančicom koja na maštovit način, igrom kroz knjigu, uvodi djecu u ovo pismo. Ilustracije u slovarici su koloristički bogate i razigrane, stilizovane u maniru kubizma. Slova koja ilustruje postaju objekti čiji nazivi počinju na to isto slovo. Nina i ovdje koristi tipografiju kao osnovu ilustracuje.

Bosančica za djecu
Bosančica za djecu


BOJANKE
Motive sa ćilima, ali i cijele forme ćilima je koristila u projektu za Zemaljski muzej, gdje je radila bojanke, za djecu i odrasle, u kojima se mogu ručno bojiti linijski crteži, forme sa bosanskohercegovačkih ćilima. Za drugu bojanku je takođe izabran motiv koji podržava ovaj projekat o kulturnom naslijeđu, a to su stećci i motivi sa stećaka. U ovim bojankama je prepoznatljiv jezik Nine Knežević, iako u određenoj mjeri drugačiji od prethodnih projekata. Na koricama koristi prepoznatljivu paletu vedrih boja, ali je crtež složeniji. Iako su jasni i svedeni oblici u osnovi crteža, uzorke koje koristi unutar njih daleko su složenije nego na njenim drugim radovima. Za ovaj rad Nina je dobila nagradu Collegium Artisticum 2017. godine u kategoriji ilustracije.

Bojanke za Zemaljski muzej
Bojanke za Zemaljski muzej


KORICE KNJIGA
Ono što karakteriše Nininu poetiku jesu vedre boje, svedeni oblici i uspješno kombinovanje fontova. Polazeći od pretpostavke da se knjiga na prvi pogled uvijek sudi po koricama, u svom izrazu, autorka koristi prvenstveno ilustraciju ili tipografiju koje joj pružaju veliku mogućnost povezivanja sadržaja same knjige i vizuelne poruke koja bi trebalo da privuče potencijalnog čitaoca, nudeći joj pri tome prepoznatljivost koja ne dozvoljava da se njena dizajnerska rješenja „utope“ u masi drugih naslovnica

Tipografija u isto vrijeme nosi i ilustraciju i jasnu poruku iz knjige.

Za korice knjiga Ive Andrića odabrala je savremenu ilustraciju sa jednostavnijom tipografijom. Poseban je i način na koji je radila ilustraciju: čitajući knjigu, odmah je iscrtavala sve likove onako kako su opisani, kako ih je ona zamišljala. Dobila je na kraju veliki broj iscrtanih papira, sa kojih je kasnije odabrala likove, a zatim ih kombinovala i pravila kompozicije za knjigu.

Korice za knjige Ive Andrića
Korice za knjige Ive Andrića

Iako stilski različite, naredne tri korice (Moje zrele godine, Laki pogon i Smiješne ljubavi) imaju tipografiju kao osnovi svog grafičkog riješenja. Moje zrele godine rađene u retro fazonu i sa odgovarajućim izborom kolorita, odišu atmosferom triler romana.

Korica za knjigu Moje zrele godine
Korica za knjigu Moje zrele godine

Tipografska kreacija Laki pogon zaista izgleda kao nekakav lagani pogon. Zaobljena slova, djelimično „prozračna“, u kombinaciji sa ilustrovanim dijelovima mašine, koji kao balončići sapunici lete uvis, na divan način oslikavaju naslov knjige.

Korice za Kunderinu knjigu sa sitnim ilustracijama, kombinacijom ručno pisanih fontova i teksturom jutanog platna, zaista izgledaju šarmantno. Vješta upotreba različitih fontova i njihove boje, čini misiju, da se isprepliću riječi, uspječno izvedenom, jer se naslov knjige i ime autora čitaju dovoljno jasno i bez potečkoće.

Korica za knjigu Laki pogon
Korica za knjigu Laki pogon
Korica za knjigu Smiješne ljubavi
Korica za knjigu Smiješne ljubavi

Esej posvećen jednom dizajneru knjiga je zadatak na Master akademskim studijama na predmetu Grafika knjige.